Kako islamske banke zarađuju!

Glavna karakteristika modernog konvencionalnog bankarskog sistema je poslovanje zasnovano na kamati. Prije rasprave o ovoj temi, važno je definisati banku kao finansijskog posrednika između strana na način da banka predstavlja tačku susreta između strana sa viškom kapitala i strana sa manjkom kapitala. Banka mobilizuje kapital od klijenata s viškom putem depozita i plasira ga klijentima s manjkom kroz kredite. Banka prikuplja kamate od dužnika, koje se mogu definirati kao cijena posuđenog kapitala, i ostvaruje profit od tih kamata, ali također dio kamata dodjeljuje deponentima. Na osnovu napisanog, možemo reći da su tri osnovne funkcije banke: mobilizacija kapitala, izdavanje kredita/stvaranje novca i platne transakcije. Kroz ove tri funkcije možemo napraviti kratku analizu i pokazati kako islamska banka ostvaruje profit bez korištenja kamate kao cijene posuđenog kapitala. Što se tiče platnih transakcija, one neće biti predmet ove analize jer se radi o naknadama koje finansijske institucije naplaćuju za obavljanje platnih transakcija i one nisu problematične s šerijatskog aspekta ukoliko je predmet transakcije šerijatski dozvoljen.

Mobilizacija kapitala u islamskim bankama

Konvencionalne banke mobiliziraju kapital iz dva izvora: osnivački kapital banke (koji plaćaju dioničari banke) i putem depozitnih operacija. Depoziti predstavljaju pasivno bankarsko poslovanje kroz koje banka mobilizira kapital na način da se postavlja u ulogu dužnika prema deponentima, isplaćujući im pasivne kamate prema konvencionalnom bankarskom modelu. Postoji nekoliko vrsta depozita prema različitim kategorijama: kratkoročni/dugoročni, u domaćoj/stranoj valuti, namjenski/nenamjenski, po viđenju i oročeni, i drugi. Islamske banke također mobiliziraju kapital na ova dva načina, ali su depozitne operacije značajno drugačije. Karakteristika islamskih banaka je da imaju visoki osnivački kapital jer su većinom osnovane u zaljevskim zemljama (Saudijska Arabija, Kuvajt, UAE, Katar itd.) ili su osnovane u drugim zemljama, ali s vlasničkom strukturom iz jedne od zaljevskih zemalja. Islamske banke obavljaju depozitne transakcije kroz princip Wakalah – posredništva. Klijent s viškom kapitala ovlašćuje islamsku banku da uloži sredstva koja deponuje u projekte u njegovo ime i da podijeli dobit s bankom. Princip koji se mora poštovati prema islamskom pravu je da omjer dobiti može biti određen u procentima, ali ne može biti unaprijed fiksiran bez obzira na ishod posla u koji se ulaže.

Npr. klijent se obrati islamskoj banci s zahtjevom da deponuje 100.000,00 EUR na određeni period. Banka potpisuje ugovor o Wakalah s klijentom, predstavljajući mu projekte u koje će uložiti sredstva. Banka se dogovara s klijentom da, ako projekti budu uspješni, podijele dobit u omjeru 60% – 40%. U slučaju gubitka, teoretski, klijent mora snositi teret, dok agent (banka) snosi gubitak u vremenu, trudu, materijalnim i ljudskim resursima koje je uložila da bi posao bio uspješan. Međutim, u praksi deponenti rijetko deponuju kapital ako postoji strah od gubitka. Zbog toga islamske banke garantuju deponentima da neće ostvariti gubitak u visini uloženih sredstava, pozivajući se na istoriju poslovanja i uspješnost prethodnih projekata. Postoje mnoge vrste Wakalah koje se koriste u islamskim finansijama, poput opće i specifične Wakalah, neograničene i ograničene, obavezujuće i neobavezujuće, sa naknadom i bez naknade itd.

Modeli finansiranja u islamskim bankama

Kao što je već spomenuto, drugi stub na kojem počiva konvencionalno bankarsko poslovanje je izdavanje kredita strankama kojima je potreban kapital. Krediti pripadaju transakcijama između dužnika i vjerovnika, gdje banka klijentu stavlja na raspolaganje određeni iznos finansijskih sredstava u obliku koji uključuje kamatu, rok, način otplate i druge uvjete. Osnovna karakteristika kredita je da se pozajmljeni iznos plus kamata mora vratiti banci. Postoji mnogo vrsta kredita prema različitim kategorizacijama: svrha (potrošački, proizvodni, za obrtni kapital, investicioni itd.), tip klijenta (pojedinac, pravno lice, država), ročnost (kratkoročni, srednjoročni i dugoročni), prema kriterijumu kamate (kamatni i beskamatni kredit) i drugi. Islamska banka nema mogućnost ostvarivanja profita kroz klasične kreditne operacije, već plasira sredstva na način da ulazi u partnerske ugovore s klijentima, na osnovu kojih se dijele poslovni rizik, dobit i gubitak. Osnovni finansijski modeli islamskih banaka su:

• Musharakah i Mudarabah (aktivno i pasivno partnerstvo), gdje klijent i banka ulaze u dogovor da zajednički učestvuju u poslovnom projektu koji će većinom finansirati banka, a dobit/gubitak dijele prema dogovoru.
• Ijarah (najam, leasing) princip najma materijalnih dobara vrlo je sličan konvencionalnom leasingu.
• Murabahah (trgovina s dodanom vrijednošću) gdje banka kupuje materijalna dobra za klijenta i prodaje ih na odgođeno plaćanje po višoj cijeni.
• Ostali modeli kao što su: Salam (avansna isplata), Istisna (ugovor o proizvodnji), Tawarruk (monetizacija) i drugi.

Kako bi se uskladile sa zakonima zemalja u kojima posluju, islamske banke često kombinuju finansijske modele u procesu implementacije. Npr. kombinacija Musharakah i Ijarah ili tzv. “Diminishing Musharakah” se često koristi. Za bolje razumijevanje navest ćemo sljedeći primjer: klijent se obrati banci sa zahtjevom za finansiranje kupovine stana koji košta 100.000,00 EUR. Oni se dogovaraju da banka učestvuje s 90.000,00 EUR, a klijent s 1.000,00 EUR. Banka i klijent zajednički kupuju stan od prodavca i dijele vlasništvo nad njim u omjeru 99% – 1% u korist banke. Vremenom, klijent otkupljuje procenat vlasništva od banke, ali u isto vrijeme plaća najamninu za prostor stana koji je u vlasništvu banke, a u kojem živi. Nakon određenog broja godina, klijent otkupi svih 99% vlasništva nad stanom i postaje njegov jedini vlasnik.

Gore navedeni tekst je kratak pregled kako islamska banka posluje i ostvaruje profit. Važno je napomenuti da se islamske banke suočavaju s ogromnim problemima u poslovanju, posebno kada zakonodavni okvir zemalja u kojima posluju ne predviđa ovu vrstu poslovanja. Vrlo je teško islamskim bankama u Evropi implementirati Murabahah jer zakoni generalno zabranjuju bankama da se bave trgovinom, iako ovaj model čini cca 80% portfelja islamskih banaka širom svijeta.